Popis austro-ugarskih bojnih brodova

Austro-ugarska ratna mornarica (kaiserliche und königliche Kriegsmarine ili kraće k.u.k. Kriegsmarine) izgradila je seriju bojnih brodova između ranih 1900-ih i 1917. godine. Radi obrane svoje jadranske obale u ratnom vremenu Austro-Ugarska je prethodno bila izgradila seriju manjih oklopnjača uključujući obalne oklopnjače i oklopne krstarice.^{[Note 1]} Postavljanje admirala Hermanna von Spauna na mjesto državnoga tajnika za ratnu mornaricu 1897. godine ubrzalo je izgradnju ratne mornarice, a pod zapovjedništvom Franje Josipa I. Austrijskog k.u.k. Kriegsmarine započeo je program ekspanzije ratne mornarice na početku 20. stoljeća. Ratna mornarica odmah je potaknula izgradnju triju bojnih brodova klase Habsburg nakon čega su slijedila tri klase Erzherzog Karl od kojih su svi bili predreadnoughti.

Prošlo je nekoliko godina prije nego što su izgrađeni bojni brodovi klase Radetzky. To su bili posljednji bojni brodovi tipa pre-dreadnoughta izgrađeni za Austrougarsku ratnu mornaricu i ubrzo su ih naslijedili bojni brodovi klase Tegetthoff izgrađeni u idućim trima godinama. To je bila jedina državna klasa dreadnoughta.^{[1]:str 67, 69} Nedugo prije početka Prvoga svjetskog rata ratna mornarica započela je raspravljati o izgradnji druge klase dreadnoughta nazvane Ersatz Monarch radi zamjene starih Monarcha. Planovi su otkazani 1917. godine i nijedan bojni brod poslije toga nije izgrađen. Sveukupno gledajući, u razdoblju od 13 godina Austrougarska ratna mornarica proizvela je 13 bojnih brodova.^{[2]:str. 123, 181–182}

Svi brodovi služili su u Prvom svjetskom ratu, no usmjeravanje ugljena, čije su nestašice bile česte, novijim klasama Tegetthoffu i Radetzkom ograničila je uporabu preostalih bojnih brodova. Nakon poraza Austro-Ugarske u Prvom svjetskom ratu Carevina se raspala, a svi bojni brodovi prepušteni su Francuskoj, Velikoj Britaniji, Sjedinjenim Državama i Italiji.^{[Note 2]}

Pogreška u citiranju: oznake <ref> postoje za skupinu "Note", ali nema pripadajuće oznake <references group="Note"/>

1. ↑ Sokol, Anthony. 1968. The Imperial and Royal Austro-Hungarian Navy. United States Naval Institute. Annapolis. OCLC 1912
2. ↑ Hore, Peter. 2006. The Ironclads. Southwater Publishing. London. ISBN 9781844762996